(Madárhangon a macska torkából)
(Glasom ptice iz grla mačka)
ne čuje se soko niti kobac
nem sólyom és nem kánya szól
možda bedan čiž
nyomorú csíz talán
ili zaspala zeba
vagy alvó pinty
u svakom slučaju
mindenesetre
žalna tužba svetskih razmera
siralmas panasz világraszóló
raskrinkavanje
leleplezés
cijuk pćiu pćiu fiiiii
csipcsiripp ptyiu ptyiu fííííí
kako se iz grla mačka oslobađa
ahogy a macska torkán kifér
(Odlazi plamen)
kao da sam umro u tim mutnim vremenima
(Elfut a láng)
kao u potiljak upucan talac
već i sebe ispitivao
szinte meghaltam e zavaros időkben
đubre jedno
mint egy tarkónlőtt túsz
što šutiš valjda te je obuzeo
már vallattam is magamat
fras grešno dušo izdajniče nikogoviču
te gané
jer neko je uvek neko drugi koga površina
miért hallgatsz talán a frász
nežno ljulja kao dlanovi boga
állt beléd bűnös lélek áruló senki
znam na mene uvek prstom upire no ti no
mert a valaki az mindig más akit a felszín
ti đubre jedno
ringat gyöngéden mintha isten tenyerében
bolje da na sebe pokazujem
tudom hogy rám mindig ujjal né te né
ja sam taj
te gané
mene treba kaljati pljuvati na vatru staviti
jobb ha magamra mutatok
ja sam odred za pogubljenje
én vagyok az
porota slobodna vojska spasa
engem kell gyalázni köpni tűz alá venni
odlazeći plamen koji sa zorom
én vagyok a kivégzőosztag
u našem srcu u sutra tone
az esküdtszék a felmentő szabadcsapat
(K.O.)
az elfutó láng amely a hajnallal
imao sam jednu utučenu misao.
a szívünkön a holnapba fúl
poletila pa se u vazduhu raspršila.
gledao kao zalaska sunca. sa zebnjom.
(K.O.)
da će se nova rađati.
teža. al ne tako uvređena.
volt egy lehangoló gondolatom.
mekana lira neka sad nekom drugom pripadne.
felröppent, majd szétfeslett a levegőben.
tvrde rečim otpravim.
néztem, mint egy naplementét. szorongva.
bezbroj izviđača.
hogy majd újabb támad.
manje savijanja. još manje duša.
súlyosabb. de nem ily sértődött.
levi direkt. desni direkt.
a lágy líra most legyen a másé.
K.O.
kemény szavakat indítok útjukra.
(Postao vlastiti talac)
megannyi járőrt.
u ogorčenju što su mi život ukrali
kevesebb hajlongás. még kevesebb lélek.
sve u čemu sam odrastao i pod nos tarili
balegyenes. jobbegyenes.
nestade
K.O.
sve same poderane šarene folije ispucale boje
nije moguće da od danas do sutra sve isčezne
(Túszul ejtettem magamat)
da zlato u ilovaču a telo u prah se pretvara
nestanak gubitak postepeni su
elkeseredésemben hogy ellopták az életemet
poslednjeg trena iako je hlapljiv nedelje meseci predskazuju
minden amiben nevelkedtem amit az orrom alá dörgöltek
i nakon toga se još drži kao udaljavajući glas trube svečanog orkestra
odalett
dal je moguće da mi je prošlost samo utvara
csupa szakadozott sztaniol pattogzó festék
i kao neko ko u svoj usud juri
az nem lehet hogy máról holnapra minden elvész
ja sam branilac sudija i krvnik istovremeno
hogy agyaggá válik az arany porrá a test
(Jedan čas i sve će se znati)
az elmúlás a veszteség a fokozatokhoz szokott
ili ni to napeto
az utolsó pillanat bármilyen illó hetek hónapok előzik meg
isčekinjavanje nas u zvere na zasedi pretvori
és utána is kitart még mint egy távolodó bandérium trombitahangja
iz prošlosti sve smo naučili i ispade da ipak ništa
vagy lehet hogy csak káprázat a múltam
zalud su ispisane biblioteke zalud
s mint aki sorsába rohan
izmišljaji mudre misli oni koji su mogli
én vagyok a védő a bíró s a hóhér maga
poput zabatrgavajućih mulaca koračamo okamenjenim stopama
naših predaka izgubili ratoborni čemer naših očeva
(Egy óra s minden eldől)
obest ponovo na rat spremne komande
širi i glave su prevrele
vagy már annyi se a feszült
u boj navalite junaci sad ili nikad
várakozás lesben álló vadakká tett bennünket
ta borba biće zadnja
mindent megtanultunk a múltból és mégis semmit
samo nek ne bude tako
hiába írtak teli könyvtárakat a bölcs
samo ne tako nek ne bude tako
mondásokat is hiába ötölték ki akik tehették
kad već ni sat ne preostaje do nepregledne
botladozó öszvérekként lépdelünk őseink megkövült
eksplozivne
nyomdokába apáink háborús csömöre odalett bennünk
pomame.
ismét harcra éhesen csattanó vezényszavakkal
(Datiranje mašinskih pesama: 1990.-91.)
ágál a gőg és forr a fej
fel fel vitézek a csatára most vagy soha
ez a harc lesz a végső
csak nehogy igaz legyen
csak nehogy így legyen igaz
amikor már egy óra sincs hátra a beláthatatlan
robbanóképes
ostobaságig.
(A gépversek keltezése: 1990-91)