Vaszilij Prokoff 1863-ban született
Vasilij Prokof je rođen 1863. godine
egy lengyel-orosz faluban.
u jednom poljsko-ruskom selu.
13 éves korában Lodzba ment a nagyapjához,
Sa 13 godina kod dede u Lodz se preselio,
aki kéziszövő volt, sovány és hórihorgas, mint a meszelőnyél.
kod suhonjavog i krakatog ručnog tkalca, pravi šilja je bio.
Vaszilijből is kéziszövő lett, rámájával ott ült az ablak előtt,
I Vasilij je isti zanat izučio, sa okvirom u ruci pred prozorom je sedeo,
szorgalmasan dolgozott és nagy testével eltakarta a napot.
marljivo radio i svojim golemim telom sunce pokrio.
Egyszer véletlenül kinézett az ablakon
Jednom, sasvim slučajno, pogleda kroz prozor,
s ekkor meglátta Hankát.
tad Hanku ugleda.
Na dan venčanja Vasilij je 30 godina imao a Hanka 26.
A házasság napján Vaszilij 30, Hanka pedig 26 éves volt.
Zamislite, u životu jednog ručnog tkalca kakav neobičan dan je mogao biti!
Képzeljétek el, milyen különös nap lehetett ez egy kéziszövő életében!
Novo odelo i čizme sa visokim potpeticama je obukao.
Új ruhát vett magára és magassarkú csizmát húzott a lábaira.
Na putu do crkve primetio je kako na staroj trešnji
Templombamenet látta, hogy az öreg cseresznyefán
jedna ptica sa crvenim nogama, plavim perjem vedro peva.
egy vöröslábú, kéktollú madár ül és vidáman énekel.
Verenik je to čudo vlastitim očima video,
A vőlegény a saját két szemével látta ezt a csodát,
ali nikom nije spomenuo.
de nem szólt róla senkinek.
Radovao se svojoj ženi i u krčmi se veselo hvalio.
Örült a feleségének s ezzel a nagy örömével dicsekedett el a kocsmában.
Za godinu dana ponovo se radovao: rodilo se prvo dete.
Egy év múlva újabb nagy öröm érte: megszületett az első gyerek.
Posle mu je žena opet postala obla.
Aztán megint meggömbölyödött az asszony hasa.
Tome se već Vasilij nije radovao, ipak tokom 24 godine žena je 21 puta rađala.
Vaszilij már nem nagyon örült, de az asszony azért 24 év alatt 21-szer szült.
Od njih 9 su mrtvorođeni, 12 su živi ostali.
Vasilij je poput svog dede suhonjav postao.
9 gyerek halva, 12 pedig élve jött a világra.
Hanka je čitave dane sa decom bahćala
a kad se koji put u blizini Vasilija našla, čovek joj je okrenuo leđa,
Vaszilij már olyan ösztövér volt, mint a nagyapja.
jer je na njoj miris pelena osećao
Hanka egész nap a gyerekekkel bajlódott
i ispod kože neke mračne pogibije slutio.
s ha néha Vaszilij közelébe került, az ember elfordult tőle,
Vasilij se na svoj okvir nagnuo i radio je,
mert megérezte rajta a pelenkaszagot
ispred prozora sedeo, od njega sunce u sobu nikad nije provirilo.
s valami sötét veszedelmeket sejtett a bőre alatt.
U proleće koji put se setio ptice sa crvenim nogama i plavim perjem,
Vaszilij áthajolt a rámája fölött és dolgozott,
u tim treutcima se smeškao.
az ablak előtt ült és a nap sohasem tudott beférni tőle a szobába.
Kasnije je zbog tog nestašluka ispaštao.
Tavasszal még egyszer-kétszer eszébejutott a vöröslábú, kéktollú madár
Prvo mu je u svojoj petoj godini života dete umro,
s ilyenkor szelíden elmosolyodott.
drugo dete kad je 7 godina imao,
Később megbűnhődött ezekért a csintalanságokért.
trojicu su štrajkolomci u luci Amsterdama na smrt premlatili,
5 éves korában meghalt az első gyerek,
neki su u ratu ubijeni,
7 éves korában meghalt a második,
a među njima su bili i takvi, koji su svoje živote u Americi proćerdarili.
három legényfiát sztrájktörők verték agyon az amszterdami kikötőben,
Poslednji je 1919. u crvenoj armiji mađara služio,
volt, aki elesett a háborúban,
njega su, negde kod granice Češke, obesili.
és voltak közöttük olyanok is, akik Amerikában kallódtak el.
Vasilij Prokof u to doba već, u svojoj 56-oj godini, jedva
Az utolsó 1919-ben a magyar vöröshadseregben szolgált
do nosa video, i niti najmilosrdniji trgovac robova ne bi
s valahol a cseh határnál fölakasztották.
za njega ni sa hlače otpalog, polomljenog dugmeta ponudio.
Vaszilij Prokoff ekkor már alig látott tovább az orra hegyénél.
Gospode Bože, gde je ona ptica sa crvenim nogama i plavim perjem nestala?
56 éves volt, de a legszőrösebb szívű rabszolgakereskedő
Gde je Hanka tanana struka bila,
sem adott volna érte egy rossz nadrággombot.
koja se sa nadutim nogama u mršavu kravu pretvorila
i 1917. u dubokoj žalosti bez da je živela umrla?
Uram Isten, hol volt már a vöröslábú és kéktollú madár?
Ali Vasilij Prokof, negdašnji ručni tkalac još je na ovom svetu tumarao, samo sa srčanom astmon, siromahu su i članci nabrekli i jedva je video.
Hol volt a darázsderekú Hanka,
Čas u hladu jedne, čas u druge tkačnice je sedeo,
akiből később dagadtlábú, sovány tehénke lett
kao jevrejski prosjaci u ruci limenu škrabnicu držao
s aki 1917-ben belehalt anyai fájdalmaiba, anélkül hogy élt volna?
i pevao.
De Vaszilij Prokoff az egykori kéziszövő még mindig itt botlog a földön, csak éppen szívasztmája van szegénynek, bedagadtak a csuklói és nem lát a szemével.
Ukoliko se to moglo pevanjem nazvati.
Hol az egyik, hol a másik lodzi szövőgyár árnyékában üldögél,
bádogperselyt tart a kezében, mint a zsidó koldusok
és énekel.
Már amennyiben ezt éneknek lehet mondani.