Jakoska sír Jakoskának gyémánt keréken forognak a szemei
Jakoška plače oči Jakoške na briljantnom točku se vrte
ó nézzétek csak tányérjaink is falra másztak szomorúságukban
o gledajte samo od tuge i naši tanjuri su se na zid popeli
s rózsás tenyerükkel most eltakarják a szerelmesek kilátásait
i ružičastim dlanovima pokrivaju poglede zaljubljenih
ové hát ové ové
ola pa ola ola
a függönyök így szaladnak le mindenütt s aki megütötte a bankot az okvetlen a békát is lenyeli
svugde tako silaze zavese i ko je banku udario taj će u svakom slučaju i žabu progutati
én nem vagyok senki te nem vagy senki
ja nisam niko ti nisi niko
ő szintén nem valaki
on takođe nije neko
a legyek hetedhét-országból a szegényasszony pecsenyéje felé vándorolnak
muve iz svih krajeva prema pečenju uboge gazdarice kreću
de a szegényasszony azért csak Jakoskára morog s ujjain kivirágzanak a tövisek
ali uboga gazdarica samo Jakošku grdi i trnovi na njenim prstima procvetali
higyjétek el a szegények nem is elégedhetnek meg Jakoska könnyeivel a világ szegényeinek nem kenyértelenségük miatt átkozott a sorsuk, hanem mert a gazdagokéhoz hasonló nagy gyomorral áldotta meg őket az isten
verujte siromašni ne mogu se zadovoljiti samo sa suzama Jakoške siromašnima sveta sudbina nije zbog neimaštine prokleta nego zbog toga jer slično bogatašima bog ih je sa isto tolikim želucem blagoslovio
kérdezzétek meg csak a könyvbüdös szónokokat de ne forduljatok a papagájokhoz
upitajte samo na knjige smrdljive govornike ali papigama se nemojte obratiti
Tristán Tzara már évek előtt megírta: a madarak kakálnak a polgárok fejére
Tristan Cara je godinama pre napisao: ptice na glave građana kakaju
különben is csak a költők mondhatják ki az igazságot
uostalom samo pesnici mogu govoriti o istini
én rokonuk vagyok a költőknek
ja sam u rodu s pesnicima
de egyidőben ásó és emelődaru is vagyok
ali istovremeno sam i ašov i dizalica
s most nézzétek meg Jakoska szemeit a szemeimben ő egy szép fiatal lány akit elhagyott a kedvese
i sad pogledajte oči Jakoške u mojim očima ona je lepa mlada devojka koju je njen dragan ostavio
én csak a végtelen kiáltás vagyok
ja sam samo bezgraničan krik
de kik vagytok ti
a ko ste vi
1921 augusztus 22
22 avgust 1921
tudjátok-e hogy málészátokból tegnap fogaitokkal együtt kiütötték a jóreményt
znate li da su juče iz vaših smetenih usta zajedno sa zubima i nadu izbili
tudjátok-e hogy a csillagok kitagadtak benneteket s hogy én is köpök rátok s hogy a ti gyomrotokban is holmi becsületes éhség helyett csak ócska vezércikkek csikorognak
znate li da su vas juče zvezde razbaštinili da i ja pljujem na vas i da i u vašim želucima umesto nekakve poštene gladi samo otrcani uvodni članci škripe
és mégis
ipak
EMBEREK
LJUDI
ó ó
o o
mi egyek vagyunk rettenetesen
mi smo užasno jednaki